Wilhelm Busch / Max i Moritz
(prijevod Blago Vukadin)
Predgovor
Ah, što sve se o klincima
Čita, čuje zločestima,
K’o o dva od njih, primjer mali,
Max i Moritz su se zvali.
Umjesto kroz mudre škole
Oni dobro da zavole,
Na to su se smijat’ znali,
Tajno bi se narugali.
I još k tomu sva zlodjela
Obadva su činit’ htjela:
Mučit ljude, životinje,
Krasti kruške, šljive, dinje.
Naravno da lakše to je
I još k tomu ugodno je,
Neg’ na misi il’ nastavi
Sjedit’ mirno k’o đak pravi.
Ali jao, jao, jao!
Kad kraj bi im pogledao.
Ah, pa to je strašno bilo
Što se njima dogodilo.
Zato sve to što radiše
Narisano je i piše.